nedjelja, 29. travnja 2018.

Mamin dnevnik

Beba i tata spavaju, mama ih posmatra naspavana jer vikend je, a vikend znači da je tata kod kuće, što znači dodatnih sat-dva jutarnjeg sna za mamu :) i buđenje mirisom toplih sedviča i kafe. Bar je ova subota tako započela.Dobro, i bebinim djelimičnim negodovanjem jer je mali švrćo navikao da maltretira mamu od ranog jutra, da mama između zabavljanja i hranjenja njega, oponaša čitav zološki vrt dok pokušava pospremiti stan, jesti ili ne daj Bože popiti kafu. Hvala švrći što je odlučio da ovog vikenda bude malo manje zahtjevan i pruži šansu i tati. :)

Inače, dani su turbulentni, predugi, nekad lakši nekad teži. Uživamo u lijepom vremenu, vani mirišu jorgovani a i mi imamo proljeće na svom balkonu, saksiju crvenih tulipana koje mi je prije dvije godine poklonila baka. Prošle godine mi nisu uspjeli procvjetati ali ove godine je mali švrćo donio mami proljeće koje je zaboravila. Doslovno zaboravila, u velikoj saksiji u kutu šupe. Gužvali su se tulipani i visibabe u mračnoj šupi sve do februara. Pobjedili su bakini veliki tulipani i obojali april. Ugrijali dušu i srce. Jer oni su komadić ljubavi koji sam ponijela sa sobom u džepu, u ovaj svoj neki svijet koji iz temelja ponovo stvaram. Topli komadić doma. Komadić kuće njegovan starim bakinim rukama. Za mene, puno više od jednog cvijeta. Puno dublje. Iskrenije. Važno. Važnije.

Donio je švrćo brdo sreće. Haotične sreće. I manjak vremena. Počela sam ovaj post u subotu ujutro, a evo otkucala je već i nedjelja. Prošla ponoć. Razbježale se misli. Tiho je. Beba i tata ponovo spavaju, mama se iskrala iz kreveta da nađe na kompu sliku svog proljeća.





Nema komentara:

Objavi komentar